VUKOVARSKI ČAROBNI AKVATORIJ U FILMOVIMA ZORANA CIKOVCA

 

Vukovarski autorski filmovi Zorana Cikovca oslikavaju grad na dvije rijeke u kojima taj čarobni vodeni svijet Dunava i Vuke dominira netaknutom prirodom koja je prezentirana bez dotjerivanja „in situ“, netaknuta i ranjiva u svojoj neuhvatljivoj ljepoti.
Zoran Cikovac filmskom kamerom osobnim autorskim oćutom iz sekvence u sekvencu, iz jednog filma u drugi priča priču o nezaboravnom ljubavnom zagrljaju rijeka i grada na ovaj jedinstveni način do sada ne ispričanu.
Scenografiju ovih filmova napisala je sama priroda i najbolje je pustiti da nas ona sama vodi svojim polaganim korakom. Vukovar u ovim kadrovima na vodi, na Zlatnim plažama plavoga Dunava diše punim plućima i živi vječnim trenutcima tisućljetnog postojanja između ovih zlatnih obala. Zoran je ušao svojom kamerom u netaknute intimne nutrine pjeskovitih plaža i dalekih perspektivnih prostranstava dunavskih obala kao i u močvarne krajobraze, zapletenih guštika i vrbika na Vuki u bajkovitoj Adici. Okom skrivene kamere pokazuje nam samo srce pejzaža i uvodi nas u njegovu skrivenu intimu prepunu savršenog sentimenta, od močvarnih zakutaka, otoka i haglova do najotvorenije i najveće površine veličanstvenog Dunava registrirajući događanja na njegovoj površini.
Snimio je neodsanjane snove u bezbrojnim žanr scenama, idilu vodenih stanovnika nerazdvojnu zajednicu pačjeg društva, čaplju i labudove, ali isto tako i brodove, čamce, pecaroše, ljude u susretanju na mostovima između dvaju obala i bezbrižni smijeh djece na glavnom gradskom vukovarskom trgu.
Tiho lirskim sentimentom, čistim grafizmom i ponuđenom prirodnom estetikom prati kadrirani govor filmske priče na uzbibanoj površini s dinamično pokrenutom igrom sijena na vodi i odsjajima u preslikopisu stvarnoga života iznad vode koji u sebi krije još nedoživljenu strast dunavskih bisernih školjki s kojima grad Vukovar u povijesnoj patini vremena pamti mnoge poplave i zime, proljeća, mjesece i godine kojih više nema. U svom pristupu površini vode oborio je sve estetske i grafičke norme secirajući u najsitnije detalje titraje sunca u dubokoj matici rijeke, ali isto tako i u plićacima ponekad u predvečerje ili u gluho doba podneva kada sunce spava na dnu riječnog korita. Podigao je virtualni spomenik Dunavskim obalama i njegovim dunavskim galebovima, patkama, čapljama, ali i usamljenom lastavičjem gnijezdu ispod starog kavanskog krova. Tu se još nalaze filmovi: VITIS VINIFERA pjesnički filmski titraj vinovoj lozi i vinskim putovima od Vukovara do Iloka, zatim s puno simbolike dio posvećen DOMOVINSKOM RATU i 1991. godini te cjelovita priča o DOBROJ VODI i omaž GRADU VUKOVARU prikazujući život grada noću u 2009. godini. Glazbena pratnja svim filmovima dobro je izabrana, te čini povezanu cjelinu pojačavajući ritam i dajući sadržajnost u cjelovitom doživljaju.
Kao posebna i izdvojena cjelina je i kratki autobiografski film o BRANKU CRLENJAKU koji donosi dio životne i umjetničke priče o živoj vukovarskoj legendi i bardu umjetničkog života grada, o slikaru, kiparu, medaljeru, grafičaru, piscu i pjesniku - poštovanom profesoru vukovarske Gimnazije i Škole primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Branko Crlenjak je izlagao svoje radove od Vukovara, Zagreba, Firenze, Budimpešte, Lisabona, Kelna, Haaga, Pariza i Londona a njegovi radovi se nalaze u brojnim galerijskim zbirkama i privatnim kolekcijama.
Ovo je samo dio monografske i nezavršene priče o svestranoj umjetničkoj osobnosti čije se cijenjeno ime nalazi u svim umjetničkim enciklopedijama o kome su izrečene i napisane brojne umjetničke kritike i eseji.
I na kraju želim završiti ovu svoju impresiju o filmovima Zorana Cikovca s pjesmom:

 

MIRIS SREBRNE TIŠINE
Ostavimo sve i pođimo na obalu
gdje Dunav priča mramornim šumom rijeke i mirisom srebrne tišine.
Najljepše je vratiti se u svoje sjećanje.

 

Želim dodati još i ovo da se filmska i umjetnička priča Zorana Cikovca o Vukovaru i Gradu na vodi nastavi i dalje, nadajmo se na zadovoljstvo svih nas.

Zdravko Dvojković, prof.